Nema zapisa.
Blog
nedjelja, siječanj 6, 2013
" I dok vani studen vjetar odigrava svoju plesnu paradu u izvedbi sa kišnim kapima, u jednom kutu polu zadimljenog birca, dvije glave podbočene na ramena samo na prvu zamišljeno promatraju svoje polu prazne čaše. U biti u toku je nekakva priča, jedan sluša, a drugi govori tako to ide. Samo nemaju pojma da ih ipak netko sluša, fiksiranog pogleda za njih nema oko njih nikoga...

-Prijatelju neznanje je zatvoru kojem mnogi žive. Najčešće oni koji govore istinu o životu, o postojanju izopćenici su ovog poznatog nam svijeta, za njih i ne znaš. Oni koji imaju hrabrosti da kažu kako je sve to laž, budu osuđeni hodati "rubom", kojeg većina ljudi ne razumije, bez sigurnosti tako poznate nam okoline, bez topline koju pruža ta laž, ta iluzija. Jer znaš prijatelju prije ili kasnije osjetit ćeš leden vjetar, koji će ti nagovijestiti u kakvoj laži živiš. Obuzet će strah, čudan nemir, jer ne znaš, samo na trenutak. A nekad je samo trenutak i dovoljan. Ali ti ćeš se vratiti brzo natrag u taj poznati zagrljaj sigurnosti, potisnuti tren u kojem si bio do "ruba" i živjeti ovaj film, o kojem pojma nemaš.
A ja? Mene ćeš brzo zaboraviti, ovakvi kao ja samo smo opasnost i pobjeći ćeš brzo. Mi autsajderi poznajemo taj osjećaj, ali malo marimo za njega i ništa nam ne znači. Mi čak nismo ni pravi autsajderi, jer na čudnovati način ne pripadamo nigdje, možda smo neprilagođeni ili se jednom sjetim nekakve prikladnije riječi.
Znaš, sada možda i nije važno što ne razumiješ, jer imam filing da ne kužiš, iako si dobar čovjek prijatelju moj.
Možda nekom drugom prilikom, možda budeš zainteresiran, možda ti dosadi kolotečina u koju si zapao. Do tada, naruči nam cugu jer duga je noć pred nama, noć pijanstva koje se sutra sjećati i nećeš.

Studen vjetar vani održava paradu, plesnu s kišnim kapima koje uvijek završe na asfaltu."


L.B.T.


bitiilipiti @ 21:22 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, travanj 3, 2012
U priči, ona je stvarna osoba, ali ona nije ja. Meni je samo dopustila da ponekad zapišem ono što mi ispriča.
Nedavno, ona mi je rekla nešto u kontekstu nečega, a ja nisam odolila tome, nego zapisala sam taj dio.
"Odbijam sve njih koji mi prilaze, odbijam jer nisam zainteresirana. Na neki nacin izabrala sam njega, iako mu još to nisam rekla, niti necu, ali u tome ti je kvaka. On to u biti ne zna, stoga kompliciram znam to."
"Ali zašto mu ne kažeš?"
"Eto tako, ne želim. Koliko god to zvučalo čudno ili blesavo, jer onda mi se čini kao da sam nešto iznudila, prisilila nekakvu situaciju. To onda nije po mome ukusu, spontano."
"No, dobro. Zaista ne kužim, kompliciraš i otežavaš si."
"Ne gledaj me sad tako, nisam sišla s uma. Svjesna sam ja jako dobro svoje bezsmislice. Itekako svjesna kako to zvuči i izgleda drugim ljudima, ali ja svoje razloge takvom stavu znam. Ti bi rekla skupi hrabrosti, reci mu nešto pa šta bude, bolje i to nego ovako. Ali nije problem u hrabrosti, vjeruj mi. Jednostavno, ovako ništa nije izrečeno, nema smisla i zbog toga na neobičan način mi odgovara. Više se ponekad plašim tog smisla, jer smisao me guši i nekako trpa u određeni kalup. S bezsmislom ja sam slobodna. U tome ti je kvaka."

Ona je pomalo neobicna osoba, na prvi pogled veoma hladna, distancirana, teško dokučiva. No to je nekakva maska, treba malo više da je se prozre. A eto, svakojake maske hodaju oko nas i svašta se skriva iza njih.

bitiilipiti @ 22:32 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, veljača 14, 2012
Okopnit će snijeg
A hoće li okopniti i ovo tupilo
Pokrenuti će se uspavane snage
Hoću li i ja pokrenuti sebe
Led nestati može  dolaskom topline
A što to bezbolno ruši  kamene zidove

Što se dešava kada stojiš bez pokreta
A u tebi ključa nešto duboko, samo se ne pojavljuje
Kada se dešava onaj trenutak vriska

Vrisni možda se i pokreneš…
Vrisni možda se i trgneš…
Udahni duboko i ne daj da te guši
Tada pusti prolomni glas…
Bolje i vrisnuti nego se konstantno gušiti

bitiilipiti @ 14:43 |Komentiraj | Komentari: 0
 
Index.hr
Nema zapisa.